Svaki doticaj organizma s jakim ili opasnim podraživanjem doživljava se kao bol i neugoda, a onda i prijetnja. Bol nas stoga potiče na ponašanja kojima ćemo takve situacije izbjegavati, odnosno koje će dovesti do prestanka boli. Stoga doživljaj boli ima jasnu zaštitničku ulogu jer nas upozorava na opasne situacije ili patološke procese u tijelu. No, postojanje boli u dijelovima tijela koji su amputirani (fantomska bol) doživljava se kao nenormalna, a sa stajališta prilagodbe jedinke nema smisla. Pa ipak, vrlo je česta kod osoba s amputacijama, te su u vezi javlja niz pitanja.
Da li svi ljudi s amputacijama doživljavaju fantomsku bol?
Velika većina ljudi s amputacijama (do 90%) ima epizode fantomskih osjeta, poput topline, hladnoće, pritiska, svrbeža, pa čak i pokreta odstranjenog dijela tijela. Fantomsku bol koja se najčešće javlja u epizodama tj. povremeno doživljava od 40 do 80% ljudi. Najčešće je to doživljaj peckanja, grčenja, bockanja. Ljudi je često opisuju i kao tupu. Jačina fantomske boli može varirati od slabe do jake. Najčešće se javlja u amputiranim ekstremitetima koji primarno imaju motoričku ulogu (prsti, ruke, noge), no zabilježeni su i slučajevi fantomske boli očiju, zubi, jezika, nosa, grudi, crijeva, mjehura, pa čak i fantomskih menstrualnih grčeva nakon odstranjenja maternice.
Je li pojava fantomske boli znak da nisam normalan/na?
Odgovor na ovo pitanje je posve jasan. Pojava boli u nepostojećem dijelu tijela nije nikakav znak nenormalnosti osobe niti psihičkih poremećaja. Kako gotovo svi ljudi s amputacijom imaju neki osjet iz dijela tijela koji je amputiran, to govori samo o tome da postoji određena sustavnost kako tijelo i mozak reagiraju na novonastalu situaciju zbog amputacije. Istina, nije posve poznato zašto se fantomska bol javlja. Mogući razlozi mogu biti raznorodni. Jedno je objašnjenje da završeci živaca koji su presječeni pri amputaciji spontano stvaraju živčane impulse te se tada javlja bol. Druga je ta da mozak sam stvara taj doživljaj kao posljedicu nepostojanja podražaja iz nepostojećeg uda. Ta se aktivnost u mozgu spontano javlja, a ponekad je mozak tumači kao bol. Dodatno, potreba za micanjem nepostojećeg uda koje se ne može ostvariti može dovesti do grčenja, a onda i do različitih vrsta boli. Sve su to situacije koje ne znače ništa nenormalno – iako se takvima čine.
Koje su nemedicinske tehnike za ublažavanje fantomske boli?
Najčešći načini ublažavanja ili otklanjanja fantomske boli jesu medicinski postupci koji se temelje na davanju lijekova protiv boli ili umirenje. Nažalost, takvi postupci nisu uvijek niti dostupni, a često nisu niti dovoljno učinkoviti. Nekoliko je psiholoških tehnika kojima se pokušava ublažiti fantomska bol. U tom smislu pomaže opće opuštanje koje se postiže opuštanjem mišića. U novije vrijeme koristi se i terapija zrcalom. Primjerice, osoba kojoj je amputirana desna noga sjedne na stolicu ili krevet, a između nogu se stavi dovoljno veliko zrcalo (do visine glave ili više). Osoba glavu stavi s one strane gdje je postojeća noga. Tako vidi svoju postojeću nogu i njezin odraz u zrcalu za koju joj se čini da je nepostojeća desna noga. Kada osoba pomiče svoju postojeću nogu u zrcalu se vidi kako se pomiče i nepostojeća. Pokazalo se da takva tehnika ukoliko se ponavlja svaki dan dovodi do smanjenja fantomske boli. Učinak je i veći ako se nastoji istovremeno pomicati i nepostojeću desnu nogu. Nadalje, dodirivanje (npr. lagano maženje kistom) zdrave noge u zrcalu se vidi i kao dodirivanje nepostojeće. To isto tako može dovesti do osjeta da se dodiruje i nepostojeća noga što može imati blagotvorni učinak.
Tekst napisao dr. sc. Dragutin Ivanec
Projekt RESET financira Zagrebačka županija u okviru Javnog natječaja za financiranje programa i projekata udruga i drugih neprofitnih organizacija čije područje djelovanja je zdravstvenog, socijalnog i humanitarnog značenja u 2022. godini