5 PITANJA I ODGOVORA NA TEMU KAKO GRUPNA PSIHOTERAPIJA MOŽE POMOĆI OSOBAMA S AMPUTACIJOM

1. Kako se pozitivno zrcaliti u ljudima koji nemaju amputirani dio tijela i kroz taj emocionalni doživljaj se osjećati kao cjelovita ličnost?

Ovo pitanje teško da pojedinac može riješiti bez psihološke potpore. Ljudi s ovakvim problemima vrlo često se zajednički i druže i razmjenjuju mišljenja (što je u osnovi dobro), ali bez stručnog vodstva i nekoga tko bi im na tom putu pomogao imaju ozbiljan problem razriješiti ovo pitanje.

4. Kako iskreno zavoljeti sebe sa svojim nedostatkom i na taj način omogućiti drugima da me zavole u punini kao osobu?

Kako ne bi postali žrtve vlastitih projekcija i tražili od drugih ono što sami sebi ne možemo ponuditi dobro je suočiti se sa svojom emocionalnom podkapacitiranosti i znati da se ona može itekako podići i da je put dizanja kroz psihoterapiju itekako moguć i kod ozbiljnih psihičkih trauma, a kamoli ne kod fizičkih.

2. Koliko mogu pogledati intrapsihički u sebe bez pomisli da imam amputirani dio tijela? Kako biti iskren i propitati se da li očekujem da me drugi ljudi vide onako kako sam sebe zapravo ne mogu vidjeti?

Kad je velika bol u pitanju (naročito psihička) onda do nekih istina nije potrebno dolaziti sam, kad već ima lakši put. Nije li dovoljno ovo što me je u osnovi zadesilo?

5. Da li bi mi gore navedena 4 cilja (pitanja) bilo lakše ostvariti u u grupnoj analizi (psihoterapijskoj disciplini) s ljudima sličnih problema, drugim riječima: „Zašto si ne olakšati, ako struka kaže da je moguće?“ Imam li otpor prema psihoterapiji bez obzira na amputaciju? Ako imam onda sam upravo ja dobar kandidat.

3. Kako pobijediti u narcističkom društvu u kojem živimo u 21.stoljeću vlastite narcističke obrasce? Da li čovjek s amputiranim dijelom tijela zaista nije lijep ili je to narcistička predrasuda tzv.“cjelovitih ljudi“?

Čovjek je bio-psiho.socio i duhovno biće, prema tome, što s dijelom bića koje nije u okviru biološkog?  Zahvaljujući psihoterapiji (naročito psihodinamski orjentiranoj) mi se bavimo čovjekom kao cjelinom i smatramo da se jedino tako čovjeku može i pristupiti.

****U niz pitanja i odgovora koji se događaju putem slobodnih asocijacija u psihoterapiji ovih 5 smjernica može biti samo impuls za rad s velikim unutrašnjim bogatstvom koje „čuči u nama neiskorišteno“, dok ne skupimo hrabrosti i otkrijemo sebe na jedan savim novi način. Promjena na bolje koja slijedi je zapravo sinonim za psihoterapiju i njezina svrha.

Pripremila:
Prof.Meri Veselić, psihoterapeut